Nakon više od godine dana planiranja i sanjarenja (veći udio vremena ovog drugog, treba priznati), zaputili smo se na jednu malo veću udaljenost, u zemlju koja možda nije među prvima koje čovjeku padnu na pamet kad se spominje turizam, ali koju smo jako, jako željeli posjetiti. Radi se o državi Europe koja je zapravo najviše udaljena od jezgre kontinenta ― naslućujete, Islandu. Premda većina turista na ovaj šaroliki otok odlazi ljeti kad su vremenski uvjeti najugodniji za tumaranje oko otoka, mi smo baš željeli iskusiti kako izgleda ona prava, polarna zima ― i na ovo putovanje išli sredinom prosinca.
Poslije stajanja u Frankfurtu i uobičajene hektike na tom gigantskom aerodromu, let od nekih dva-tri sata vodi nas do Islanda. Dok smo iza sebe ostavili ne baš pretjerano hladnu zimu te godine na Mediteranu, ovdje već kroz prozor aviona vidimo da nam slijedi potpuna suprotnost. Nepregledne mase snijega i leda formirane oko uskih, crnih fjordova, s povremenom usamljenom cestom koja povezuje jedva vidljiva naselja. Ako vam na pamet padaju dokumentarci o dalekim polarnim krajevima, a la odabrao Đelo Hadžiselimović, na pravom ste tragu. Ljeti dobar dio otoka bude suh, ali u ovo doba sredine zime, koji dan prije zimskog solsticija, snijeg se cakli dokle god dopire pogled. Prekrasno i fascinantno.
Slijećemo! Iz grijanog aviona u grijani prostor aerodroma, pa iz grijanog aerodroma na grijano predvorje, i onda ― pravi šok. Vani nas čeka autobus koji vozi dvadesetak kilometara do Reykjavika, i premda smo očekivali da neće biti sparno, ovo nam je prvi pravi kontakt s -35°C. Sad se sve ranije paranoične pripreme kod kuće počinju pokazivati opravdanima, jer oboje nosimo na sebi bar jedno četiri sloja odjeće od kojih je onaj vanjski višeslojna debela jakna, i samo nam oči izviruju iza gusto namotanog šala.
Kao i uvijek kad se čovjek nađe u sredini koja mu je inače nepoznata, vožnja ovim sniježnim, smrznutim krajolicima je na neki način nestvarna, osobito u dubokom mraku koji nas okružuje (ne zaboravimo da dan u ovo doba godine na Islandu traje tek pokoji sat ― a i pitanje je koliko bi se to malo sivila moglo nazvati "danom").
Nakon pola sata truckanja po smrznutoj cesti autobus ulazi u predgrađe Reykjavika prepuno kuća i nižih, omanjih zgrada odijeljenih širokim avenijama. Reykjavik na prvi pogled izgleda kao bilo koji srednje velik, dobro razvijen grad neke zapadne države, iako bi oni obazriviji brzo primijetili kako se nalazimo negdje sjeverno: natpisi na reklamama, zgradama i putokazima su nepogrešivo nordijski ― kako po općenitoj formi riječi, tako i po korištenju nama egzotičnih slova poput Æ i Þ. Osim njih, uz standardnu latinicu s nekim prijeglasima se koristi i Đ, ali on nema veze sa slavenskim, već predstavlja često korišten glas "th".
Sjedište naših operacija dokle smo na Islandu je Saga Radisson koji se pokazao savršeno adekvatnim za naše potrebe. Čist i udoban, ali bez razbacivanja luksuzom kojeg ionako nikad ne bismo koristili. Ostatak prve večeri u sobi sabiremo se od hladnoće i putovanja, a sljedeće jutro odmah "napadamo" centar.
Putem od hotela do središta grada srećemo mnogo nasmijanih i dobro raspoloženih ljudi koji sami prilaze ako shvate da imate problema s kartom koju ste zgrabili u predvorju hotela. Predivna je činjenica da svi, ali baš svi, govore engleski iako im je službeni jezik islandski (na kojem baš ništa ne možete shvatiti). Iako vam pomoć zapravo i nije potrebna, jer se središte grada sastoji od nekoliko desetaka ulica kao, recimo, jedan kvart u Zagrebu, a osjećaj da ste dobrodošli je dodatan plus ovom gradu.
Samo strogi centar grada je totalno neočekivan. Nema raskošnih trgova, shopping centara, šminkerskih dućana, fast fooda. McDonald's je zbrisao jer Islanđanima nisu bili zanimljivi. Nema ni tramvaja, ni autobusa, ni automobila koji bi stvorili gužvu; slobodnog parkinga posvuda. Svi hodaju ili se voze na biciklima (uzmite u obzir da se radi o zimi pa su ceste zaleđene).
Na kraju glavne ulice dominira impozantna crkva, Hallgrimskirkja (nemoguće je izgovoriti), koja uistinu dominira cijelim Reykjavikom. Najveća zgrada koju smo uopće vidjeli je bila valjda naš hotel. Zgrada parlamenta? Prošli smo pored nje pet puta, izgleda kao kuća koje bi se postidjeli mnogi tajkuni. Opera? Nalazi se u stambenom naselju pa djeluje malo veća, ali ništa značajno. Imate dojam kao da su Islanđani nekako uspjeli preboliti kapitalistički duh gradnje i potrošnje te su svoje novčanike sveli na osnovni, ali vrlo kvalitetan minimum. U gradu smo našli samo jedan shopping centar, za razliku od Zagreba u kojoj skoro svaka ulica ima po jedan. I nije bilo gužve u njemu, ali je bilo ljudi u japankama (napominjemo da je vani zima i da smo mi nosili buce i nekoliko slojeva jakni). Sve poznate marke odjeće i obuće tamo su dostupne, ali nema gužvi. Ima sniženja, ali nema bacanja i otimanja za posljednju majicu na ekstra-super sniženju.
Kako je Reyjkavik ipak grad na obali, logično je da djelomično živi i na svojoj luci. Ako puše vjetar, dobro se čuvajte da ne završite u oceanu. Tamo smo isto očekivali luku veličine manjeg grada, ali ono što smo zatekli je čista suprotnost - desetak brodova, nimalo luksuznih, uredno parkiranih na svoja mjesta. Uz samu luku naišli smo na kupaonice za lučke radnike, čišće nego u nekim hotelima.
I nikako ne bi trebali zaboraviti njihov buvljak. Buvljak kao buvljak, na njemu možete pronaći od igle do šatora, ovisi što tražite. Brdo stare odjeće, knjiga, igračaka i tko zna što bi se još dalo pronaći ako se dobro zagrebe po svakom štandu. Gdje drugje bi pronašli ručno rađene naušnice od vulkanskog kamena? (Kojima Meeko naravno nije odolio.)
Sve u svemu, od jednog glavnog grada tako daleke, nepoznate, ali fantastične države, očekujete svašta. Po ranijem iskustvu naučili smo da su europske i druge metropole glasne, hektične, prometne, nerijetko prljave, nagužvane i prilično stresne. Reykjavik je sve, ali baš sve suprotno. Dakle, budući da glavni grad broji oko 120 000 stanovnika (a cijeli Island ima populaciju od malo preko 320 000 na području od 103 000 km²) moguće ga je usporediti sa recimo, Rijekom. Ali samo po broju stanovnika.
Teško je, naime, ne ostati fasciniran tom suptilnom ekonomičnošću i skromnošću populacije, koja je zapravo jedna od najbogatijih na svijetu. A zapravo je stvar vrlo jednostavna - umjesto ulaganja u zgrade, izloge, ceste, aute, shopping centre i ostale bakanalije, Islanđani ulažu u sebe. Jedu fino i zdravo, piju najukusniju kavu ikad, puno se druže, puno čitaju i puno putuju. Drugim riječima: žive pametno i razumno.
Islanđani jako vole svoju nacionalnu odjeću, štrikane veste od njihove domaće vune s islandskim uzorcima. Prilično skupa priča, ali za ručno rađeni proizvod očekivano. Većina žena štrika, i to ne zato što je to hipsterski cool nego zato što je tradicija. U skoro svakom kafiću zateći ćete djevojke na kavi s dečkima ili u "Sex and the City" kombinaciji koje štrikaju dok ćakulaju. I nitko se ne čudi i ne naziva ih neobičnim imenima. I rijetko ćete na kavi vidjeti da su im pogledi usmjereni na mali ekran mobitela, tamo je vrijeme koje se provodi s prijateljima uistinu vrijeme koje se provodi s prijateljima.
Ponosni su i na svoju gastronomiju: tu kavu koju spominjemo prže sami, i to na šećeru, što joj daje aromu koju nismo nikad prije imali priliku probati. Vjerojatno ne bi bila po ukusu obožavatelja tradicionalnih kava u džezvi, ali mi smo se praktički natakali njome. Što se jela tiče, Island je u malo nezahvalnoj poziciji jer postoji samo vrlo malen broj namirnica koje se na temperaturno tako negostoljubivoj zemlji mogu skupiti, ali od onog što imaju rade čuda: dimljena riba, pečena riba s krumpirima, marinirane haringe, i nešto ovčetine (iako svoje ovce zapravo puno više briju nego jedu). I što je jednako dobro, izvrsno smo se najeli u sasvim regularnom, ni po čemu istaknutom restoranu već nečem što više djeluje kao zalogajnica za po putu.
Kad smo na temi islandske kulture, ne možemo ne spomenuti nacionalni muzej koji vrlo detaljno prati povijest ovog otoka od njegovih prvih naseljavanja još u vikinška vremena, do modernih vremena. Tako su Islanđani danas zapravo većinom potomci Vikinga, i nešto malo raznih vrsta Britanaca, no jezik im se od tih vremena praktički nije mijenjao, te su jedina nacija koja može normalno na svojem jeziku čitati originalne sage napisane prije jednog milenija. Zanimljivo je i što su dolazeći Vikinzi dobro pratili i zapisivali svoja porijekla, tako da je danas za gotovo svakog Islanđanina poznato njegovo potpuno rodno stablo unatrag četrdesetak generacija, sve do prvih kolonista.
Nakon dva dana istraživanja centra, treći smo se okrenuli u drugom smjeru, jugoistoku, i doživjeli nesvakidašnje iskustvo. Dok smo šetali obilaznicom, petnaest metara iznad nas preletio je avion ― da bismo tek onda shvatili da Reykjavik ima aerodrom par stotina metara od centra grada! Doduše ne međunarodni već regionalan, ali po svemu "ozbiljan", s dugom pistom, kontrolnim tornjem, hangarima i ostalim.
Nešto dalje od tog otkačenog aerodroma nalazi se mali brežuljak, a na njegovom je vrhu Perlan, još jedan dokaz islandskom smislu za estetiku i praktiku. U biti se radi o gigantskom rezervoaru tople vode za potrebe grada, ali kad su već prionuli gradnji takvog objekta, Islanđani su ujedno unutra dodali izložbeni prostor, restoran, prstenastu platformu za uživanje u spektakularnom krajoliku, male trgovinice suvenirima i još štošta drugo. Lijepo, i nekako epitomizira tu ekonomično-praktično-pametnu crtu koja je vidljiva posvuda.
U takvom lijepom istraživanju grada i kulture koja nam otkriva nešto novo na svakom koraku, vrijeme nam je munjevito proletjelo. Ukupan dojam? Treba odmah pošteno reći da Island vjerojatno nije za svakoga. Kome je do nekakvih turističkih izlazaka, skakanja do zore na nekakvu glazbu od koje se ruše zidovi, jurenje u kabrioletu po cesti uz plažu i pijuckanje koktela u salonima ― neće naći previše zabave na smirenom, staloženom otoku. Međutim, ako vas interesiraju prirodna bogatstva, kultura, gastronomija, ili vas jednostavno zanima vidjeti kako mala grupica ljudi može živjeti fantastično organiziranim i ispunjenim životom na jednom od meteorološki i geološki najnegostoljubivijih mjesta na svijetu, brže-bolje rezervirajte avionske karte! A onda se hitno bacite na nabavku višeslojne odjeće.
SMJEŠTAJ:●●●●●●●●○○
Za naše potrebe, idealno: hotel nedaleko centra pješice, komforan i čist, ali bez iracionalnog luksuza. Ima dosta takvih smještaja po Reykjaviku, s varirajućom razinom luksuza.
ODMOR:●●●●●●●●●○
Nema hektike, ni ludog prometa, ni ičeg iscrpljujućeg u Reykjaviku. Čak i s dnevnom rutom obilaska grada, taj nedostatak ikakvog stresa ili panike znači da ćete dobro napuniti baterije, a ako idete zimi, 18-satna noć će vam dati više nego dovoljno prilike carski se naspavati.
TURISTIČKA PONUDA:●●●●●●○○○○
Vrlo specifično i individualno; Island prije svega nije primarno turistička država, niti je Reykjavik predstavljen kao turistički grad. Kome je do tuluma i zabava i ludovanja, ili nekih sličnih "energičnih" stvari, neće se provesti tako dobro kao netko kome je do odmora, proučavanja kulture, prirode i ostalog ― toga ima napretek.
PRIRODNE VRIJEDNOSTI:●●●●●●●●●○
Jeste li zaboravili? Radi se o Islandu, jednom od najljepših otoka na svijetu! Čak i samo Reykjavik nudi štošta ― od crnog vulkanskog kamenja, preko divnih obala i šetališta, do divnih planina u okolici. I naravno, tko nikad nije iskusio nordijsku klimu, ovdje će to moći više nego dobro. Samo, pripremite se na "smrzotine".
KULTURNE VRIJEDNOSTI:●●●●●●●●●○
Koga zanima kulturološka strana Islanda, imat će što vidjeti. Muzeji, arhitektura, sage, izložbe, novine, relaksirana i marljiva nacija, atmosfera... ovo je mjesto toliko specifično po gotovo svemu, da se može mirno reći kako tu kombinaciju svega vjerojatno ne možete naći nigdje drugdje na svijetu. A sami Islanđani rado izlaze u susret kako bi vam je predočili.
GASTRONOMIJA:●●●●●●○○○○
Teško je očekivati čuda od države u kojoj su meterološki uvjeti negostoljubivi za poljoprivredu. Ali iz toga što imaju ipak uspijevaju izvući mnogo, i što je za gurmane jednako važno, postoji određen dio recepture mariniranja koji je praktički unikatan za Island, i koji vrijedi probati.
CIJENE:●●●●○○○○○○
Nije najskuplje mjesto na kojem smo bili u životu, ali Island definitivno nije jeftina država. Uz nešto truda može se naći relativno povoljan smještaj i jesti u regularnim restoranima, ali ipak to, zajedno s transportom i raznim drugim sitnicama, na kraju nije baš malo. Ili, recimo to ovako, da smo dodali 20% više na naš fond za ovo putovanje, mogli smo otići standardnim aranžmanom na dvostruko duže u, recimo, Dominikansku Republiku.
