Krajnji sjever, krajnji zapad

Situacija je htjela da se pojave prve Šapice u solo sastavu; kombinacija kalendara i posla značila je da sam se sredinom jeseni našao s druge strane Atlantskog oceana, pa i daljnje strane Amerike ― u Seattleu, savezna država Washington. Mjesto gdje je u nekom trenu niknuo grunge, a danas niče softver, većina ljudi shvaća kao strahovito hladno jer je "tamo negdje daleko gore lijevo", ali takva percepcija vara: Seattle je samo malo sjeverniji od Zagreba, a južniji je od, recimo, inače dosta toplog Beča. Istina je da mu geografski položaj ne daje tako topla ljeta, ali ipak se ne bi moglo reći kako se radi o a priori hladnom gradu.

Dobar dio nas s istočne strane Atlantika često dobiva dojmove o Americi primarno kroz film ili televiziju. Činjenica je, naravno, kako su SAD prevelike da bi se o njima mogao steći nekakav generalni dojam, ili da bi jedan dojam mogao biti primjenjiv na sve njene dijelove. Istočna obala, konkretno, je među progresivnijima i Seattle se voli potiho hvaliti sa svojim visokim prosječnim standardom obrazovanja, kulture, niskim kriminalom, visokom zaposlenošću, i sl. Ili, kako su lokalci to voljeli frazirati, radi se o jednom od američkih gradova u kojemu se Europljani osjećaju bolje nego u većini ostatka države.

Svejedno, teško je na prvi pogled ne ostati fasciniran američkim kultom veličine. Radilo se o kavani, trgovini, restoranu ili trgovini podovima, sve je veliko i luksuzno. Niske ali povšinom velike zgrade, prepune svjetala, s parkiralištima veličine nogometnih terena, vladaju većinom grada izvan najužeg centra. Stručno rečeno, sve je predimenzionirano.

Ne manifestira se to samo na zgradama, iako je to prvo gdje se tako nešto može uočiti. Veličina i njen dojam općenito uvukli su se posvuda u američki stil života - i ne želim stereotipno reći da je to uvijek loše. Zaputite li se u visoko cijenjeni restoran u centru grada, dobre su šanse da ćete dobiti podjednaku uslugu (a i cijenu) kao i u Londonu, Parizu ili Helsinkiju. No odlučite li se zaputiti u neki od popularnih pregradskih "dinera", očekujte porcije i uslugu koja za red veličine nadmašuje ono što možete vidjeti na europskim tanjurima.

Otkud ta opsesija predgrađem? Vrlo jednostavno - zato što je Seattle, slično velikom broju američkih gradova, zapravo vrlo male "prave" jezgre koja se, uostalom, ne razlikuje od jezgri velegrada bilo gdje na svijetu. Ali dovoljno je dvadeset minuta ili u najgorem slučaju pola sata hoda od centra u bilo kojem smjeru da bi se zgrade naglo spustile i grad pretvorio u jedno veliko, prostrano predgrađe.

No ova predgrađa su puna života, što je još jedna karakteristika američkih gradova. Parkovi su puni, i to ne samo djece na igralištima, već ljudi svih dobi koji su se došli zabaviti, odmoriti, družiti ili jednostavno provesti dan van kuće. Ulični zabavljači, pomični kiosci s najrazličitijim vrstama grickalica i street fooda koji možete zamisliti, čak povremeno i plesači ili ulično kazalište. Lijepo i, kao dodatan plus, vrlo se lako uključiti u bilo koje društvo. Približite li se nekoj dobro raspoloženoj skupini u bilo kojoj kvartovskoj pivnici, još nećete stići ni shvatiti što se događa, a već ćete se naći s kriglom u ruci kako čavrljate o nekoj osamdeset i sedmoj temi s čovjekom kojeg ste upoznali prije pet minuta.

Takav stil života opet dobro potvrđuje način na koji Amerikanci, ili barem stanovnici Seattlea, razmišljaju. Uživaju u životu, pa i ako to nije uvijek zdravo ili jeftino. Od svakog se očekuje da radi i radi mnogo i naporno, ali jednom kad ostavi vrata firme za sobom oko 5 ili 6 poslijepodne, on postaje taj radi kojeg se netko drugi trudi i život postaje lagodan, bez previše briga ili razmišljanja. Bezbrižan na nekakav raskalašen, gotovo drzak način koji bi, nažalost, dobar dio Europljana smatrali neprihvatljivim. Ali meni se osobno čini da su Amerikanci po tom pitanju otišli pozitivan korak dalje.

Izuzetak u toj bezbrižnosti je financijska svijest. Zaboravite na obavezna osiguranja, obavezne mirovinske fondove i slično. U Americi, jedino što plaćate kao obavezno je porez državi, i sve ostalo dogovarate i formirate sami. Ovo je zapravo korisno za one koji su spretni s tim stvarima i mogu naći kombinaciju banaka, osiguranja, mirovina i sličnog, koji im točno najbolje odgovaraju, ali je isto tako daleko teže za one koji tome nisu vični. To je nešto o čemu prosječan Amerikanac mora razmišljati, i time se baviti - ne stalno, ali ne smije na to ni zaboraviti.

Američki način života proteže se i na druga područja. Seattle, naročito njegovi rubni kvartovi, su toliko prilagođeni konceptu posjedovanja automobila, da postoje zgrade s trgovinama ili restoranima u koje je nemoguće ući s ulice nego se ulazi kroz garažu, jer se pretpostavlja da je nemoguće da itko ikad tamo dođe nečim drugim osim automobilom. Ako se baš trudite, vjerojatno ćete pronaći polu-skriveni požarni izlaz kroz koji je moguće i ući, ali koncept "hodanja" zasigurno nije primaran.

Osim automobilizma, simbol Amerikanaca je i sport. Premda i drugi dijelovi svijeta imaju svoje manijakalne navijače, u Americi se sve radi na većem mjerilu. Gigantski stadioni, šou-biznis i rijeke navijača posvuda po gradu koji se, poput vojske svi ujednačeno odjeveni u sportske navijačke dresove, slijevaju u stadione. Dapače, cijelo jedno sub-tržište restorana, pivnica i trgovina sportskom robom uspijeva i živi od spektakularnih sportskih događaja koji se održavaju svakih nekoliko tjedana, a ako pratite više od jednog sporta, onda i češće.

U paraleli, interesantno je (i iz mog gledišta pozitivno) koliko su se Amerikanci uspjeli odmaknuti od opsesije protokolom i formalnošću. Potpuno je normalno da vam šef u uglednoj firmi dolazi na posao u trapericama i tenisicama, a da ste vi u kratkim hlačama. Ležernost je jedino pravilo, ali isto tako se nitko ne snebiva ukoliko se želite odjenuti po bilo kojem pravilu neuobičajeno. Štoviše, ima podosta Azijatkinja koje se kreću okolo u svojim karakterističnim haljama s uzorcima, i nitko, apsolutno nitko, to ne vidi kao neobično ili to čak uoči.

Načelno je pravilo da se u Americi među kolegama nikad ne priča o politici ni o religiji, ali s obzirom da je moj posjet bio u doba predizbornog meteža Clinton vs. Trump, prvo pravilo je bilo masovno i teško kršeno. U razgovorima mi je tek postepeno počelo svitati koliko je drastična podijeljenost u američkom društvu. U centru Seattlea gotovo nikome nije jasno kako je uopće itko mogao glasati za republikanskog kandidata, dok je van Seattlea nejasno kako je uopće itko mogao glasati za demokratskog. Nema tu puno odvagivanja i premišljanja: kandidat druge strane je katastrofa i treba napraviti sve kako ne bi došao na vlast.

Činjenica je, ponovimo, kako su SAD prevelike i sadrže puno prešarolik spektar raznoraznih razmišljanja i stavova da bi mogle i teoretski biti ujedinjene u mišljenju kako trebaju biti vođene. Država se sastoji od toliko kontradiktorno i maksimalno različitih mentaliteta da neko idealno rješenje ne postoji niti će ikad moći postojati. I sami priznaju kako su obale (East i West Coast) po mentalitetu nešto sasvim drugo od centralnih država. Rezultat izbora samo govori koja će polovica Amerike sljedećih nekoliko godina biti ona nezadovoljna.

Nakon svega toga, jasno mi je radi čega se Amerikanci koji dođu negdje u stari dio Europe osjećaju tako kako se osjećaju. Sve im je premalo i klaustrofobično, nijansu uštogljeno, komplicirano jer su ceste uske i treba se snalaziti, prepuno kulture i povijesti, i nijansu apatično.

Ali svejedno, odlazak u SAD je vrijedno iskustvo - za mene primarno radi toga što mi se iskristaliziralo koja su mišljenja o Americi, ili barem tom dijelu Amerike, bila točna a koja čista fantazija na temelju pogrešnih pretpostavki.

Sve u svemu, u Seattleu se može živjeti dobro. Doista dobro, po mnogim kriterijima jednostavnije i veselije nego što smo navikli u Europi. Ne, puno toga tamo ne postoji - centar grada su visoke impresivne zgrade, često u simpatičnoj ciglenoj gradnji i ludoj arhitekturi, ali bilo što starije od stotinu godina je praktički zaštićeni spomenik. Mlada nacija ima, neosporno, svoj splet prednosti i nedostataka, i ovisi o individualnom karakteru koji će prevagnuti.

SMJEŠTAJ:●●●●●●●○○○
Ima mnogo prilike za smještaj, i izbor hotela je velik. Pomalo su generički (ne očekujte nešto jako šarmantno) ali su veliki, luksuzni i dobro služe svrsi. Nisu baš super-jeftini, doduše.

ODMOR:●●●●●●●●○○
Iako to nije valjda primarna ideja puta u Ameriku, ona je pogodan teren za opustiti se i dobro zabaviti. Ukoliko imate koji dolar u džepu, moći ćete se dobro provoditi, i ne brinuti gotovo ni o čemu.

TURISTIČKA PONUDA:●●●●●●●○○○
Dosta dobra - postoji velik broj interesantnih dućana i ugostiteljskih objekata, i jako su diverzificirani. No za isto tako, za većinu njih morati ćete izmisliti nekakav način transporta ili se suočiti sa samo osrednjim javnim prijevozom.

PRIRODNE VRIJEDNOSTI:●●●●●●○○○○
Nije loše: jezera i okolna sela su puna lijepih pogleda i šuma. No za ono pravo se morate maknuti kojih desetak kilometara van grada, što nije uvijek najjednostavnije kao turistu.

KULTURNE VRIJEDNOSTI:●●●●●○○○○○
Teško reći. Na povijesne znamenitosti ili kulturu teško ćete ostati impresionirani ako dolazite iz Europe, ali ima svejedno u Seattleu dosta muzeja i zanimljivih prilika za obilaske, itd.

GASTRONOMIJA:●●●●●●●●○○
Na raspolaganju je izbor restorana sa svih strana svijeta, i uglavnom su dobri a usluga je kvalitetna. Tko želi probati nešto autentično američko, ima i puno "dinera" s raznim krasnim delicijama.

CIJENE:●●●●○○○○○○
Seattle je skup grad, čak i za američke pojmove, ali ne morate biti osuđeni na veliku potrošnju ako svoj boravak pametno isplanirate i optimizirate unaprijed, pa neće biti iznenađenjka. Slično europskim metropolama.