Rapsodija u zelenom

Utabana zemljana staza mirno vijuga kroz beskrajne livade, zelenkaste premda je sredina studenog. More je tu, udaljeno nekih dvjestotinjak metara, a tu je i stari znanac mora - vjetar - koji nemilice šiba i inače pristojnu temperaturu od desetak stupnjeva spušta na dojam kao da je debelo ispod nule. Ali jedan pogled ispred sebe dovoljan je zaboraviti ove avanturističke uvjete: na horizontu je silueta jednog od simbola ovog kraja. Stari dvorac Dunnottar, nedaleko obalnog gradića Stonehavena (koji ponosno ističe kako je rodno mjesto izumitelja pneumatske gume), jedan je od impresivnijih u ovom dijelu Škotske, Aberdeenshireu.
Otvorite li temu turizma u Škotskoj, u devet od deset slučajeva to će se svesti na Edinburgh i njegove dvorce, na Loch Ness, na viski i možda na ratovanje. Pa ipak, mi smo odlučili ići protiv uobičajene struje i posjetiti manje turistički, ali možda mirniji i autentičniji sjever-sjeveroistok. Jedino veće mjesto ovdje je upravo Aberdeen, grad za koji se eventualno neki od nas sjećaju iz školske geografije da ima važnu luku, i to je otprilike to. Logično pitanje je onda - što čovjek ima za raditi dvadeset i jedan dan (u dva navrata) u takvom gradu?
Odgovor je jednostavan; ako vam je do toga da odradite standardnu turu pet najviđenijih stvari Škotske i odete dalje, na krivom ste mjestu. Ali, ako ipak preferirate vidjeti kulturu, mentalitet i ostalo, i pritom se nedajbože i malo odmoriti, Aberdeen je idealan.
Nema to nužno veze samo s veličinom, premda ona igra svoju ulogu: primjerice, Edinburgh je kao Škotska metropola oko tri puta veći po stanovništvu od Aberdeena. Prije se radi o tome da se u Edinburghu (o kojem više nekom drugom prilikom) na svakom metru centra osjeća orijentacija prema turistima. Francuski, talijanski, malajski, kineski i japanski restorani u izobilju, beskrajni dućani sa suvenirima (i to u svim dućanima 95% istih suvenira), buka na ulicama, gužva, rijeke turista u svim smjerovima. Ono kako čovjek zamišlja turističku metropolu zapadnog svijeta u 21. stoljeću. S druge strane, Aberdeen praktički nema ništa namijenjeno striktno turistima, i upravo to ga čini toliko privlačnim i autentičnim. U njemu građani idu okolo svojim poslom, bez pompe i buke, i neće vas zaskočiti gajdaš ni naporni lobist turističke agencije. Čak je turistički ured, jedan jedini mali u centru, komično opskuran.
Svaki grad ima neku svoju atmosferu, ili kako to hipsteri vole danas reći, vibru. Aberdeenova je suptilni mir: mjesto koje vas neće na prvi mah oboriti s nogu ekscesima ili "vatrometom", ali će vas privući na drugi mah svojom nepompoznošću i nepretencioznošću. Oboje smo se brzo složili da je to jedan od rijetkih gradova u kojima se razuman čovjek vrlo brzo počne osjećati kao kod kuće.
Što ne znači da nema što pokazati, dapače; centar je pravi muzej granita, među kojima gradska vijećnica oduzima dah. Kvalitetan sivi kamen jedan je od zaštitnih znakova ovog grada, uz nautiku. Kroz grad se mogu pronaći i razne romantične stare ulice s krasno održavanim kamenim kućicama i radnjama, a grad ima i impresivno sveučilište, staro preko pola milenija, u kamenu i travi, koje se i dalje koristi. Duhovito je vidjeti i neke od crkvi koje su, što nije ovdje neuobičajeno, prenamijenjene u uredski ili čak ugostiteljski prostor.
Glavna ekonomska sila grada je njegova gigantska luka i sve što je s jednom lukom implicirano. Dovoljno je prošetati oko nje i vidjeti vlastitim očima količinu prometa koja se u njoj zbiva. Ona nije nužno lijepa (a koja velika luka to jest?), ali se nitko ne žali na količinu profita koju donosi gradu.
Tko voli taj profit potrošiti, neće mu nedostajati izbor: grad ima četiri šoping-centra, koji su tako postavljeni da se praktički bez praznog hoda može proći uzdužno kroz njih, dakle nedosanjani san moderniziranih Hrvata. Nisu nešto puno drukčiji od onog što smo navikli vidjeti na kontinentu. Kako to obično i jest slučaj u državama u kojima se više jede vani, gušće su naseljeni restoranima i raznim zalogajnicama kojih doslovno ima obilje, svih sorti i stilova.
Upravo se kod gastronomije dobro vidi prednost te ne-turističke orijentacije grada. Ulazak u prvi pub koji smo našli, doslovno sat vremena nakon prvog dolaska u Aberdeen, bio je pravi propisni pub s izvrsnim pivom, ukusnom hranom s ozbiljnim porcijama, lokalnim stanovništvom i vrlo razumnim cijenama. Tu nema turističkih klopki - propale bi! Stoga je ovo pravi duh jednog škotskog grada.
Što ne znači da taj duh nije i šire od rubova grada: ako imate vremena, pokrajina Aberdeenshire ima sasvim dovoljno zanimljivih stvari za vidjeti i obići, od kojih je spomenuti Dunnottar samo jedna točka. Ljubitelji dvoraca neka svakako posjete Drum i Craigievar, a tko želi ići dalje neka pogleda i Balmoral. Općenito ima dovoljno zanimljivih točaka za posjetiti na svim stranama, i vjerojatno ni tri mjeseca ne bi bila dovoljna doista gusto pročešljati cijeli kraj.
Povrh svih ovih sunčanih opisa, na nebu polako dolazi i jedan moguće tamni oblak. Aberdeen, naime, živi od svoje luke. Ima, naravno, drugih industrija, među kojima su papir, metalurgija, IT i ostalo. Ali i one su pak indirektno oslonjene na luku. Dokle je luka zdrava i prosperitetna, dotle je i grad. Ali u trenu kad nastaje ovaj tekst, srpnju 2018., pred vratima je Brexit, protiv kojeg su Škoti izrazito čvrsto glasali, a Brexitom će pasti i trgovina prema EU od koje Aberdeen živi. Još u ovom trenutku ne znamo, a vjerojatno nitko doista točno ne zna, što će sve efekt Brexita biti na Aberdeen, Aberdeenshire i Škotsku općenito. Možda je ovo posljednja sezona u kojoj grad još vidimo kao doista prosperitetan i perspektivan, i kreće dug proces reizgradnje novog funkcioniranja s Ujedinjenim Kraljevstvom kao jedinom "unijom".
Nije luka, međutim, jedino što Aberdeen ima od mora: ima i jednu od najvećih i najljepših pješčanih plaža Britanije, koja izgleda kao da je izrezana i dovučena s nekog tropskog otoka. Istina, more je većinu godine malo prehladno i preuzburkano za komotno kupanje, ali to ne čini plažu ništa manje ugodnim mjestom.
I - ne zaboravite se zabaviti i odmoriti. Abedeen nudi obilje prilike za to. Na svakom koraku naći ćete neki cafe, ili burger bar, ili slastičarnu, ili nešto deseto zanimljivo, i u pravilu dobro. Po stoti put: ovo nije turistički grad; da ne valja, propalo bi, a isto tako bi propalo i da je nerazumno skupo.
Kretanje po gradu nije naročito naporno, Aberdeen je taman dovoljno velik da se bez velikog napora može obići pješice, a i većina zanimljivosti smještena je oko nekoliko glavnih ulica i luke. Ipak, za neka daljnja mjesta i Aberdeenshire tu je mreža dobro organiziranih i čestih autobusa, koje nije potrebno rezervirati unaprijed jer nisu pretjerano popunjeni.
Vjerojatno bi se dalo dugo diskutirati o razlozima za to, ali čini se kao da Aberdeen, ili zapravo Škoti općenito, poklanjaju puno truda i važnosti raznim sitnim zanatima. Frekvenciju raznih dućana za štrikanje, tkanje, ručno rađenu keramiku i ostale uradi-sam aktivnosti kao što je ovdje ne vidi se ni u nekim daleko većim gradovima. Najviši prioritet naravno ima vuna i tradicionalna tkanina (tartan) koja se od nje radi, ali ovo je općenito nacija malih zanata od kojih se, čini se, može sasvim pristojno živjeti. Ili, crno-humorističnija varijanta bila bi da su Škoti samo postali dovoljno prosperitetni i organizirani da se u životu mogu posvetiti i nekim manjim, lijepim stvarima.
Jer, neke brojke to podupiru: u pred-Brexit eri, Aberdeen je jedno od najprosperitetnijih područja u cijelom Kraljevstvu, a po nekoliko ekonomskih brojki je na samom vrhu. Proglašen nedavno i gradom s jednom od najboljih poduzetničkih klima, i najširim mogućnostima rasta i trgovine. Opet, tu je sivi oblak Brexita i pitanje što će on i koliko promijeniti.
Ali što god bilo, ako ste pobornik "mirnog" turizma, bez mahnitog jurenja autobusima na ture i turističkih središta koja svugdje izgledaju slično, napravite to; skupite nešto novca za let (nije preskup) i hotel (također, razumne cijene), u bilo koje doba godine, i uživajte u ležernom gradu za koji ćete možda već od prvog dana imati dojam da u njemu živite već godinama.
SMJEŠTAJ:●●●●●●●○○○
Ovo nije turistički grad pa ni kapaciteti nisu nevjerojatni. Ali ipak, ima dovoljno izbora i cijene nisu previsoke. Naš izbor pao je na Ibis Quayside, i nismo požalili.
ODMOR:●●●●●●●●○○
Ovisi što vidite kao odmor, ali ako se radi o tome da opušteno šećete ulicama, stanete na kavu i kolač, pa malo produžite dalje, ovo je sjajno mjesto. Nema stresa ni buke.
TURISTIČKA PONUDA:●●●●●○○○○○
Nije ovo mjesto gdje ćete na svakom koraku naći šalice, kipiće ili čaj s natpisom Aberdeen. To je u ovom "formatu" putovanja plus. Za mnogo aranžmana morat ćete se snaći sami.
PRIRODNE VRIJEDNOSTI:●●●●●●●●○○
Sam grad ima nekoliko prekrasnih parkova, a i Aberdeenshire općenito, maknete li se van grada, će vas nerijetko ostaviti bez daha svojim krajolicima kao iz bajke.
KULTURNE VRIJEDNOSTI:●●●●●●●●●○
Treba li reći da Škotska ima četveroznamenkast broj dvoraca? Da je centar Aberdeena kao velik muzej granita? Da svaki monument ima neku svoju šašavu i šaroliku povijest? Samo Dunnottar ima luđu priču nego pola modernih država...
GASTRONOMIJA:●●●●●●●○○○
Ovo nije grad u kojem bi se takmičili nevjerojatni restorani, ali gladni sigurno nećete ostati, i izbor je dovoljan i razuman. Tko voli haggis i fish & chips, ništa lakše. Tko voli pizzu i kavu, također - ima ih posvuda.
CIJENE:●●●●●●○○○○
Stvari su relativne. Škotska ni u snu ne bi mogla biti nazvana jeftinom državom, ali s druge strane, ovo je njen jeftiniji dio. Smještaj i transport nisu posebno skuplji nego u državama kontinenta, a ni hrana nema nerazumne cijene - većina tipičnih turista će si moći priuštiti kombinirati restorane, zalogajnice i malo ih pojačati dućanom, bez da bankrotira a ostane punog želuca.