Rapsodija u crveno-bijelo-crvenom

Jedna od slatkih malih prednosti života u Hrvatskoj je onaj splet raznoraznih praznika nagomilanih pred kraj lipnja, upravo kad je dobrom dijelu radnog naroda zadnja prilika potrošiti prošlogodišnje slobodne dane. To bude svojevrstan mini-godišnji koji se zna razvući na dobrih tjedan dana, a mi smo ga jednom zgodom odlučili iskoristiti za odlazak u austrijske planinske krajolike. Konkretno, radilo se o Bad Gleichenbergu, mjestašcu na jugu Štajerske, zapravo relativno blizu Zagreba.

Kako u Austriji ima velik broj lijepih mjesta i prilično je teško izabrati, odlučili smo da će kriterij biti žuti dvorac (koliko god zvučalo šašavo, to je san svake princeze, zar ne?), naravno, ako ga uspijemo pronaći. Veliki dvorac nismo uspjeli pronaći, ali smo zato pronašli  presladak "dvorčić" - Schlössl Hotel Kindl.

Napomenimo samo da je Bad Gleichenberg jedno od lječilišta u Austriji pa povremeno u hotelima u centru zna biti pomalo gužvasto, stoga ako želite više privatnosti, Schlössl Hotel Kindl je izvrsna opcija. Dvorčić/hotel je smješten taman dovoljno izvan grada, između planina i divnih zelenih livada. Vrlo je lako dostupan automobilom, s prilično prostranim parkingom ispred samog hotela. Ukoliko imate potrebu ići do samog centra grada, moguće je uputiti se lokalnom cestom ili pješice kroz šumu ― ako ste avanturistički raspoloženi.

No, vratimo se zapravo na hotel-dvorčić u kojem smo bili smješteni. Njega vodi obitelj Kindl i većina članova obitelji je u hotelu i zaposlena, od najmlađih do najstarijih članova. Njihove obiteljske kuće su odmah iza hotela, u jednako prepoznatljivoj žutoj boji fasade i savršeno se uklapaju u cijelu dvorsku priču. Sam dvorac se sastoji od tri zgrade, koje su povezane podrumom, ali je puno ljepši osjećaj izaći iz jedne i preko terase doći do druge.

Soba u kojom smo boravili je tako romantično uređena da je na prvi dojam bila malo smješna i kičasta, ali zapravo je u skladu sa cijelom koncepcijom dvorca. Namještaj nije antikni, ali je njegova dobra i uvjerljiva kopija. Sobe su jako čiste i uredne, a svaka od njih ima balkon sa pogledom prema planinama, bez obzira u kojoj ste sobi, jer su planine posvuda oko dvorca.

Hotel tako visoke kategorije naravno ima bazen, i to vanjski i unutarnji, saune, jacuzzi i sve ostale fine stvari kojima se treba razmaziti na luksuznijem godišnjem odmoru. Iako temperatura nije bila visoka, nešto manje od 30° za vrijeme našeg boravka u rano ljeto, saune su ipak prevruće pa savjetujemo oprez ako na saune niste naviknuti.

Ako niste tip koji će cijeli godišnji provesti u bazenu, odmah iza hotela počinju staze koje će vas voditi po austrijskim planinama i ledinama. Povremeno ćete sresti i koju šumsku životinju, a to svakako daje dodatnu čar ovom idiličnom hotelu. Ukoliko niste baš u formi, postoje i staze koje nisu zahtjevne tako da baš svatko može naći nešto za sebe.

Ono što nas je posebno oduševilo, kad već spominjemo izvrsne kolače, osim činjenice da smo zaista u dvorcu, je - hrana. Kako je hotel relativno mali, osoblje se pobrinulo da za vrijeme boravka zaista u potpunosti uživate u delicijama lokalne hrane. Za doručak nude čak i pjenušac, pa ako ste tako hrabri da cugate od jutra, eto prilike. Jedino što nas je zbunilo su bili mali papirići na stolu za vrijeme doručka u kojem nas se moli da se odlučimo što želimo za ručak i večeru, što je zapravo i logično obzirom na malu kuhinju. Izbor je uvijek između nekoliko jela i deserata, uključujući i vegeterijanski, pa si malim iksićem označite što dalje u toku dana želite objedovati.

Samo obroci su čiste ceremonije, od srebrnih zatvorenih pladnjeva do desetak komada bešteka koji vas čekaju za stolom. Budući da je desetak komada bešteka za stolom, onda znate da imate dva predjela, hladno i toplo, glavno jelo, salatu i desert.

• • •

Dakle, prekrasan hotelčić u kojem i oko kojega imate itekako što za raditi, ali treba reći da i sam gradić Bad Gleichenberg, koji se može doseći petnaestominutnom šetnjom od hotela, ima neosporan povijesni šarm. Niz dobro očuvanih zgrada u habsburškom stilu okružuje dvije glavne ulice, u kojima je nekoliko dućana, mali sajam, i idilična slastičarna u sjeni drveća, s odličnom kavom i još boljim kolačima. Ljudi su prekrasno uslužni, čak nam je gazdarica slastičarne, pitavši nas odakle dolazimo, razdragano spomenula kako je udana za Đakovčana.

Ima ovdje i nekoliko dućana, kavanica, bezbrojni parkovi, zelenilo i stazice, glavne terme, i graciozne vile koje se iznajmljuju onima malo dubljeg džepa. Turist dobije onaj ugodan osjećaj da mjesto nije samo i jedino nastalo na turizmu, a da izvan sezone stoga bude pustoš. Gradić ima svoj život i posvuda se vide lokalni ljudi kako idu svojim poslom, druže se u slastičarni, obavljaju svoje dnevne obaveze, itd.

To ne znači, jasno, da turističke infrastrukture nema ― naprotiv, ima je itekako dovoljno. No Bad Gleichenberg nije za one koji traže lude provode, otkačeni avanturizam ili nešto slično, već za one koji se žele odmoriti, imati oko sebe čistu prirodu, šetati lijepim stazicama kroz guste šume, gledati i posjećivati lijepe znamenitosti na okolnim planinama, i na kraju dana uživati, kao gospoda, u delikatesama iz lokalne kuhinje, bez ikakvog stresa ili žurbe. Pogađate, baterije smo si na ovom putovanju itekako dobro napunili.

• • •

Ipak, u jednoj prilici smo ih dobro ispraznili, odlučivši posjetiti dvorac Riegersburg na vrhu susjednog brda. Ovaj put posrijedi ipak nije malen, bajkovit dvorčić, već ozbiljna, impozantna tvrđava koja je igrala važnu vojnu i političku ulogu kroz dobar dio srednjeg vijeka.

Kao što to uvijek bude slučaj, s dna (iz slatkog gradića od nešto preko 2000 stanovnika) brdo djeluje prilično niže nego što to stvarno jest, a po putu srećemo društvo sokolara koji upravo održavaju predstavu. Dvadesetak minuta uspona vodi nas do vrha gdje je dvorac Riegersburg ali i mali restorančić-kantina sa zapanjujuće ukusnim odrescima i salatama, te grofovsko groblje. Treba reći da cijelo mjesto, i dvorac i brdo, vrvi životom: prisutno je dosta turista, i uvijek je lijepo vidjeti kad se ovakvi monumenti danas koriste, umjesto da polako u neodržavanosti trunu u zaborav.

U unutrašnjosti dvorca je muzej, i posjetitelji mogu proučiti gotovo svu arhitekturu ― samo je jedan manji dio zatvoren za razgledavanje. I naravno, tu je neizbježan dućan sa suvenirima.

Kome nije do penjanja na brda i dvoraca, nema problema: Bad Gleichenberg je okružen gustim šumama i puteljcima za uživanje u beskrajnim šetnjama, bez obzira na doba godine. Dovoljno je krenuti bilo kojim smjerom i gotovo možemo garantirati da ćete na neki naići prije ili kasnije, i vjerojatno biti dug kilometrima.

• • •

Sve u svemu, dobar dio ljudi s naših prostora poznaje Austriju najviše kao dugogodišnje omiljeno mjesto za sofisticirani špeceraj ― pohodi na kilograme vrećica odjeće i crne tehnike tradicija su koja seže desetljećima i desetljećima unatrag. Naći se u njoj u ulozi turista je, međutim, bilo jednako ugodno. Gastronomija, priroda, ljubaznost i šarm malog gradića, i povrh svega, beskrajan mir, svakako preporučuju Bad Gleichenberg, ali i cijelu tu jugoistočnu Austriju, svakome tko se želi potpuno odmoriti, a pritom ne voziti tako daleko da bi u automobilu proveo pola vikenda.

SMJEŠTAJ:●●●●●●●●○○
Žuti dvorac s lijepom arhitekturom i rustikalno ali luksuzno opremljenim sobama ― kome treba išta više od toga za odmor? Općenito, turizam je na lijepoj razini.

ODMOR:●●●●●●●●●○
Vjerojatno glavni adut Bad Gleichenberga ― sve te šume, mir, apsolutni izostanak ikakve hektike, i relativna blizina, dovoljni su da se odmorite od čega god da vas muči.

TURISTIČKA PONUDA:●●●●●●○○○○
Gradić ima nešto turističke ponude, ali primarno gastronomske i kulturne ― tko želi sportski, avanturistički ili tulum-turizam, ovo nije mjesto za njega. (Ali, što bi takvi i radili ovdje?)

PRIRODNE VRIJEDNOSTI:●●●●●●●●○○
Puno netaknute prirode i raznih gustih šuma još su jedna snažna točka Bad Gleichenberga. Možda nema ništa nevjerojatno poput vulkana ili pećina, ali je idilično, kao što izgledaju "dobra kraljevstva" u crtićima.

KULTURNE VRIJEDNOSTI:●●●●●○○○○○
Ima ih nešto u samom gradiću, ali treba se maknuti kroz radius od desetak kilometara kako bi se vidjeli dvorci, povijesni monumenti, i slično.

GASTRONOMIJA:●●●●●●●●○○
Austrijska kuhinja je svjetski poznata, a to se i vidi: osim hotelske kuhinje koja bi posramila i mnoge art-food restorane, ponuda u samom gradu je izvrsna. Tu nema šale s hranom.

CIJENE:●●●●●○○○○○
Nije ovo jeftina država, pa prema tome nije ni smještaj ni usluga najjeftinija, ali ukoliko ciljate na doba godine kad nije turistička špica, izdatak neće biti posebno dramatičan. S druge strane, kvaliteta dobivena zauzvrat je neosporna.