Premda za naša ljetna putovanja obično prednost dajemo destinacijama primarno za odmor, taj put odlučili smo napraviti malu iznimku i zaputiti se na zapad Europe, u živopisni i zanimljivi Portugal ― točnije rečeno, u njegov glavni grad. Razloga za tu odluku bilo je više; predivna država, ugodna klima, interesantna kultura, nevjerojatno predivan i beskrajno tužan fado, i to što zapravo nitko od nas nije još posjetio tu državu, a čuli smo o njoj mnogo fascinantnih priča.Organizirati putovanje nije bilo naročito teško: hrvatske turističke agencije tada su nudile relativno povoljne pakete putovanja avionom, s kompletnim transferom i infrastrukturom i ostalim. Tako da smo se početkom rujna, u doba kad Portugal za nas postaje tek polako temperaturno podnošljiv, našli u Lisabonu.
Odabrali smo luksuzniji hotel budući da razlika u cijeni nije bila velika, a hotel je nudio dobre pogodnosti i što je još važnije ― nalazio se u blizini svih stanica prijevoznih sredstava, a pod tim mislimo na vlak, tramvaj i podzemnu željeznicu. Sasvim slučajno ili ne, hotel se nalazio točno nasuprot spomenutog zoološkog vrta. Iako je hotel bio u prometnom dijelu grada, unutar njega uspjeli su stvoriti pravu malu meditativnu oazu u vrtu te je nakon napornog hoda uokolo, bio pravi wellness trenutak okrijepiti se uz male vodopade, šum vode i miris raznovrsnih biljaka. Obzirom da se radilo o hotelu visoke kategorije, naravno da je imao i unutarnji bazen na kojem su iznimno pazili na čistoću pa nije bilo moguće okupati se bez kapica. Ako je nemate, a vrlo vjerojatno je nemate, možete je kupiti na recepciji pa imate i neprigodni suvernir. 
Spremni i orni, uputili smo se u obilazak grada (zoološki je pričekao par dana, a rakuni su nas totalno izignorirali; samo su nam odmahnuli šapicom da im ne smetamo). Već na aerodromu kupili smo Lisboa Card koja, osim što je kartica za plaćanje prijevoza, sadrži i neke pogodnosti u vidu popusta na karte prilikom obilazaka. Postoje različite mogućnosti kartice, par dana, tjedan dana ili više pa si prilagodite onu koja vam odgovara jer se stvarno isplati, a s druge strane ne morate brinuti jeste li kupili pravu kartu obzirom da je Lisboa Card univerzalna za sva prijevozna sredstva. Do grada je prilično jednostavno doći, vožnje ne traju dugo budući da Lisabon nije baš tako ogroman grad, a po gradu je najljepše i najpraktičnije voziti se tramvajem. Ako ste bilo što čuli o Lisabonu, to je vjerojatno priča o najpoznatijem tramvaju broj 28. Svakako se provozajte tom linijom jer, osim što je povijesna, zaista nudi najbolji pogled na gotovo sve važnije znamenitosti grada. Sama vožnja je stvarno šarmantna, ali ako idete ljeti, računajte na ogromne gužve jer niste prvi ni zadnji turist koji se želi provozati tom linijom. Eh da, lisabonski tramvaji su zaista rustikalni i starinski, i obzirom na ostatak grada, prilično čisti.
Grad je preeeedivan, oduševio nas je na prvu, smješten na nekoliko okolnih brežuljaka, sačuvao je velike dijelove arhitekture kroz burnu prošlost. Iako urbanistički jako skockan, sam grad je prilično prljav. Da li radi velikoj broja turista ili samih stanovnika, u desetak dana koliko smo tamo proveli nismo uspjeli saznati, ali smo doslovno i pošteno zaprljali cipele. Stanovnici, od recepcije hotela preko vozača tramvaja i prodavačica tapasa, su prilično ljubazni i susretljivi. Posvuda vlada jako opuštena atmosfera, tempo kretanja je "laganini" i nikome se ne žuri. Sjedi se po parkovima, sa svih strana dopiru zvuci glazbe, nitko nikome ne smeta, a svi ste dobrodošli pridružiti se, ako želite.
Dvije povijesne građevine koje ni u najluđem snu ne biste smjeli ignorirati ukoliko ste u posjeti Lisabonu su njegov centralni gradski dvorac, te palača Belem. Prvi je krasan, iako u unutrašnjosti slabo očuvan, kameni dvorac s centrom koji je kao stvoren za piknike i odmor u hladu drveća, i sa zidinama s kojih se sa svakog, ali baš svakog mjesta, vidi prekrasan pogled na Lisabon dolje u nizini. Prilika za entuzijastične fotografe općenito u Lisabonu neće nedostajati.Belemski toranj, lokalnim imenom Torre de Belém, je vjerojatno i poznatiji. Radi se o utvrdi iz ranog šesnaestog stoljeća koja je nešto bolje očuvana i famozna je sa svojom lokacijom na obali mora. Njena arhitektura koja kombinira zaštitu i umjetnost je praktički unikatna ― ukrasi su izvrsno očuvani i dobro renovirani, i također se sa svake točke, a naročito s vrha na koji možete doći uz malo pentranja, širi pogled koji vam nikad neće dosaditi. Mi smo imali sreće biti tamo kad je vidljivost bila famozna, pa svakako uračunajte taj faktor u obzir ako vas put vodi u Lisabon.
Vjerujemo da hrana zaslužuje jedno veliko poglavlje koje bi trebali popratiti fotografijama, a to bi već otvaralo mogućnosti za jedan novi, gurmanski blog, pa ćemo se zadržati na tome da je hrana bolja nego smo to očekivali. A očekivali smo stvarno puno. Posvuda po gradu nalaze se male trgovinice/slasticarnice/kafići/pekare koje služe tapase, a to znači nebrojeno velik izbor malih "zalogajčića". Trebali bi se svakako raspitati što se nalazi u njima jer su većinom pohani ili upakirani u tijesto. S druge strane, možda će vam to baš i odgovarati. Jednostavno rečeno, sve što smo jeli u Lisabonu bilo je fino, neobično, drugačije. Da se razumijemo, nismo jeli samo tapase, pošteno su nas oderali na večerama u najprometnijim lisabonskim ulicama, ali moramo priznati da su tapasi ipak nešto što nam se urezalo u sjećanje.
Bilo bi nepravedno ne spomenuti najpoznatiju portugalsku slasticu ikad – Pastel de nata ili pastel de Belem ― a radi se o slastici od tijesta, jaja i začina, čiji je recept nastao u osamnaestom stoljeću, a od 1837. godine se proizvodi na istom mjestu, u Fábrica de Pastéis de Belém. Naravno da postoje različite izvedenice tog deserta posvuda, ali ako hoćete probati baš "onaj pravi", oboružajte se strpljenjem i stanite u nepregledan red, isplati se. Kad vam dosadi gradska vreva, savjetujemo vam da svakako odete na jednodnevni izlet u mali grad Sintru. Unatoč veličini, sadrži puno prirodnih i arhitektonskih ljepota koje se rijetko mogu vidjeti na jednom mjestu. Kako bismo vam dočarali o čemu pričamo, evo linka.
Ako ste u formi, možete se sami penjati do dvoraca i napraviti aktivan izlet, a ako ste poput nas, postoje autobusi koji redovno voze prema gore. Dolje, naravno, možete i pješke. Osim neospornih zanimljivosti s područja arhitekture, povijesti, kulture i gastronomije, naš boravak u Lisabonu nam je dao i mali uvod u ono suptilnije ― portugalski mentalitet. Portugalci su, dakle, interesantan balans između angažiranosti i relaksiranosti. Niti na jednom mjestu nismo naišli na ljude koji nisu bili susretljivi, ili koji se ne bi potrudili oko nečega ― čak i ako im se ne radi o poslu. S druge strane, nisu opsjednuti poslom ni prepedantni. Konobar, iako srdačan i ljubazan, neće skočiti do vašeg stola čim vas uoči, nego će prvo završiti štos koji priča barmenu; tipičan Lisabonac će provesti večer s čašom crvenog vina i tapasima u društvu svoje dame i prijatelja, čak i ako ga kod kuće realno čeka krečenje.
Možda su zapravo i u pravu u tome što u životu pred urednošću i složenošću katkad daju prednost malim zadovoljstvima. Možda nisu toliko nevjerojatno napredni, ali su zacijelo sretniji. To se i vidi u njihovoj gastronomiji, umjetnosti, i mnogo čemu drugome, od kojih vas neke stvari mogu smetati, neke razveseliti. Nas je u određenom smislu iznenadilo nešto što je tako za Portugalce potpuno normalno ― njihova ulična kultura. Izađete li, ne vikendom već bilo koji radni dan, uvečer u park ili u bilo koju ulicu centra, bit će živo, veselo, puno ljudi koji plešu, sviraju, veselo čavrljaju. I dobijete dojam kako bi, da se spontano pridružite bilo kojoj od mnogih grupica, začas bili dio društva, u jednoj bi vam se ruci našla čaša vina, u drugoj komadić pohanog sira s paprom, i lupkali bi nogama na pjesmu koju nikad niste čuli. I bilo bi vam izvrsno.
Kako, onda, sumirati naš posjet Lisabonu i dojmove otamo? Nadali smo se osjetiti i upoznati jednu za nas novu kulturu, sa svim detaljima i finesama koje to implicira. I to nam je Lisabon isporučio u većoj mjeri nego što smo se usudili nadati. Treba li od jednog takvog, "istraživačko-dokumentarističkog" putovanja očekivati više? Ne. I jednako tako, otišli smo otamo s dojmom da smo mogli tamo provesti još godinu dana, i jednako tako svaki dan imati ispunjen nekim drugim šarolikim sadržajem. I usto, cijene su za naše pojmove razumne. Pripremite se na dva problemčića ― prljavštinu i činjenicu da malo tko zna engleski jezik, ili se s njime uopće snalazi. Ali sve ostalo je, definitivno, za probati i vratiti se. I nastaviti se uvijek iznova vraćati.SMJEŠTAJ:●●●●●●○○○○
Ima dosta prilika za smještaj, što po hotelima, što po apartmanima i ostalim mogućnostima. U užem gradu je jako teško naći povoljno i dobro, pa ste možda osuđeni ići malo van centra, kao i mi.
ODMOR:●●●●○○○○○○
Nije Lisabon mjesto gdje idete a priori na odmor, iako u određenom smislu on to može biti. Računajte potrošiti par cipela i biti budni u gluho doba noći.
TURISTIČKA PONUDA:●●●●●●●●○○
Ima svega ― ipak je dobar dio Lisabonske ekonomije zasnovan na turizmu i to se posvuda vidi. Lako se informirati i postoje razne pogodnosti, poput spomenute kartice.
PRIRODNE VRIJEDNOSTI:●●○○○○○○○○
Ima ih, prije svega u lijepim parkovima, ali ipak Lisabon nije mjesto gdje ćete, osim paunova, vidjeti neke prirodne krasote u izobilju koje vam inače ne bi bile poznate.
KULTURNE VRIJEDNOSTI:●●●●●●●●●○
Povijest Lisabona je izuzetno bogata, i to se vidi u svim aspektima: arhitekturi, kulturi, umjetnosti i bezbroj drugih suptilnih detalja.
GASTRONOMIJA:●●●●●●●●○○
Ozbiljno dobra hrana! Lisabon obilato koristi prednost što je uz more, ali jednako dobro kombinira kopnene i morske namirnice. I izbirljivci će naći nešto za sebe.
CIJENE:●●●●●●●○○○
Portugal općenito nije skupa država, a to važi i za Lisabon. Ako se držite podalje od najužeg centra, cijene će vam općenito biti vrlo razumne.
No comments:
Post a Comment